Šumarstvo u Nacionalnom parku Đerdap

Područje Đerdapa je oduvek bilo bogato šumama.

Putopisac Pirh, između ostalog, 1929. godine navodi da je Porečki kraj „najdivljiji i najnepristupačniji deo Srbije“ i da „ništa više ne upada u oči, nego ono ogromno, gotovo neupotrebljivo bogatstvo u drvnoj građi. Jedna generacija drveća ugušuje i potiskuje druge“. Jedan od najvećih srpskih naučnika Jovan Cvijić 1887.g. potvrđuje navedeno i navodi da je ova oblast „prekrivena neprohodnim šumama“, da ima „izgled pravih prašuma“ sa različitim vrstama drveća i sa „mnogo žbunja“.

Stanovništvo je ovo drvo koristilo za pečenje hleba, izgradnju objekata, za ogrev, utvrđivanje itd. Značajna eksploatacija ovih šuma je započeta osamdesetih godina XIX veka, a tek donošenjem Zakona o šumama, osnivanjem različitih društava za eksploataciju šuma, preradu drveta i proizvodnju različitih drvnih sortimenata, šumarstvo je dobijalo na značaju. Do osnivanja Preduzeća za zaštitu i razvoj „Nacionalni park Đerdap“ 1990 godine, šumama na području Nacionalnog parka „Đerdap“ gazdovale su šumske uprave preko različitih preduzeća u državnom vlasništvu.

Nacionalni park Đerdap - Šumarstvo1
Nacionalni park Đerdap - Šumarstvo10
Nacionalni park Đerdap - Šumarstvo11
Nacionalni park Đerdap - Šumarstvo2
Nacionalni park Đerdap - Šumarstvo3
Nacionalni park Đerdap - Šumarstvo4
Nacionalni park Đerdap - Šumarstvo5
Nacionalni park Đerdap - Šumarstvo6
Nacionalni park Đerdap - Šumarstvo7
Nacionalni park Đerdap - Šumarstvo8
Nacionalni park Đerdap - Šumarstvo9
previous arrowprevious arrow
next arrow

Šumama u Nacionalnom parku „Đerdap“, koje se nalaze u vlasništvu države, na površini od oko 37000 ha gazduje Javno preduzeće „Nacionalni park Đerdap“ Donji Milanovac raspoređenih u dvanaest gazdinskih jedinica, istovremeno obavljajući stručnosavetodavne poslove u šumama sopstvenika na površini od oko 12150 ha. Ukupan tekući zapreminski prirast u državnim šumama iznosi oko 163000 m3, dok ukupna drvna zapremina iznosi preko 9000000 m3.

Šumovitost kopnenog dela Nacionalnog parka „Đerdap“ iznosi oko 84% i sa oko 1100 vaskularnih vrsta biljaka, 70-desetak vrsta drvenastih i žbunastih vrsta, područje predstavlja značajan biodiverzitet dendrološke flore. U vegetacijskom smislu, šumske fitocenoze karakterišu klasa evrosibirskih listopadnih šuma (Querco-Fagetea Br.-BI. Et Vvieg. 1937), red medunčevih šuma (Quercetalia pubescentis Br.-BI. 1932), sveza crnog graba i grabića (Ostryo – Carpinion orientalis Ht 1954) i šuma grabića (Carpinetum orientalis serbicum Rudski 1940 emend. B. Jov. 1953). U Đerdapu je opisano oko 60 tipova šumskih zajednica od kojih su 35 reliktne. Ovde je opisano i šest razvojnih vegetacijskih serija, što je jedinstveni slučaj u Evropi.

Zaštita područja je stepenovana i u skladu sa Zakonom o nacionalnim parkovima u I stepenu zaštite nalazi se 8,01% površine u glavnom najzaštićeniji i u ekološkom smislu najvredniji deo šumskih ekosistema.

Najznačajnije ekonomske vrste drveća, ali i edifikatori šumskih ekosistema su kitnjak (Quercus petraea agg. Ehrendorfer 1967), mezijska bukva (Fagus moesiaca L.), beli jasen (Fraxinus excelsior L.), javorovi (Acer spp.), lipe (Tilia spp.) i dr. Prioritet je maksimalna proizvodnja najkvalitetnijih drvnih sortimenata uz očuvanje i unapređenje staništa i biodiverziteta područja.

Najznačajnije endemične i reliktne vrste u ovim šumskim ekosistemima su mečja leska, domaći orah, koprivić, tisa, božikovina, jorgovan i dr.

U Nacionalnom parku se dosta značaja pridaje zaštiti šumskih ekosistema, kroz sistem monitoringa koje Preduzeće sprovodi samostalno, ali i sa nadležnim institucijama. Poslovi gajenja šuma sprovode se u skladu sa planovima gazdovanja šumama. U skladu sa Zakonom o šumama, Preduzeće redovno obavlja i aktivnosti uređivanja šuma, izrade tehničke infrastrukture i sl. Naučno-istraživačke aktivnosti se sprovode samostalno, ali i u saradnji sa različitim zainteresovanim stranama i institucijama.